رَكِبَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم الْقَصْوَاءَ حَتَّى أَتَى الْمَشْعَرَ الْحَرَامَ فَاسْتَقْبَلَ الْقِبْلَةَ (فَدَعَاهُ، وَكَبَّرَهُ، وَهَللَّهُ، وَوَحَّدَهُ) فَلَمْ يَزَلْ وَاقِفاً حَتَّى أَسْفَرَ جِدَّاً فَدَفَعَ قَبْلَ أَنْ تَطْلُعَ الشَّمسُ.
Allahu ekber. La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la šerike leh. Lehul-mulku ve lehul-hamdu ve Huve ‘ala kulli šej’in kadir.” Poslanik je uzjahao devu zasječenog uha (Kasvu)i krenuo od Meš’aril-harama, te bi se upravio prema Kibli i učio dove i izgovarao tekbire izgovarajući: Nema boga koji istinski zaslužuje da se obožava osim Allaha i On je Jedan Jedini... Tako bi stajao sve do pojave jakog jutarnjeg rumenila, a pokrenuo bi se tek pred neposredni izlazak sunca.
Slušaj · Glas Hamad al-Duraiham